Vuprem o?i u nebo i tražim zvijezde. Nema ni jedne. Zna?i, ipak se nisu prevarili. I sutra nas umjesto lipanjskog ?eka listopadni dan. Uvjeravam se da je to dobro za vrt i da biljke vole kad oblaci pla?u. Ispast ?e biljke još neka zla bi?a. Prvo kanibali, sad i sadisti. ”Suze su poput oluje; poslije njih ?ovjek je uvijek mirniji.” Vrijedi li isto za oblake i vrtove? Upirem o?i i tražim ljeto. Miriše na kišu. Negdje iz podsvijesti dopire jesenski glas tete Lize. Ona na nebu vidi zvijezde. Sad sam i ja mirniji. Dobra je kiša…
P.S. Teta Liza, pravim imenom Elizabeta Toplek, posvetila je život me?imurskoj pjesmi, ali je i mi u Zagorju jako volimo.
P.S.S. Evo i pjesme za imenjakinju tete Lize, našu nedavnu goš?u iz Njema?ke.
Vrtni je svijet fascinantan. To je jasno svakome tko je pokušao uzgojiti jedan. Svaki novi dan nosi nova otkri?a i planove. Sad ve? znam da na jesen moram sagraditi komposter - stru?njaci kažu da nema (ozbiljnog) organskog vrta bez vlastitog kompostera.
Vrijedno smo zalijevali (dobro, malo je i kiša u zadnje vrijeme pomagala) i vrt buja nezustavljivo. Raj?ice, mahune i grašak (kako se zove više biljaka graška?) pustile su amazonske lijane prijete?i da ?e uskoro prekriti ostatak Zagorja, pa smo ih morali zauzdati. Nadam se da biljke nisu jako stegnute i da im ovako više paše, da umjesto finog povr?a, na štapu ne završe ga?e.
