Vrtni je svijet fascinantan. To je jasno svakome tko je pokušao uzgojiti jedan. Svaki novi dan nosi nova otkrića i planove. Sad već znam da na jesen moram sagraditi komposter - stručnjaci kažu da nema (ozbiljnog) organskog vrta bez vlastitog kompostera.
U prošlu je nedjelju red došao i na jedan manje zahtjevan projekt. Tekuće gnojivo od kopriva. Ako se njime zalijeva zemlja bogata je hranjivim tvarima; špricano po lišću tjera nametnike, a poseban bonus je što kišne gliste vole tlo zalijevano juhom od kopriva. A mi volimo gliste. Postupak je jednostavan: koprive se pokose, nasjeckaju sitno i zaliju vodom (po mogućnosti kišnicom). Nakon toga se ostave par tjedana (ovisno o vremenskim prilikama) i uz povremeno miješanje (proces treba kisika) smjesa se zapjeni, pa malo kasnije pretvori u tekuće zeleno zlato. Vinko kaže smrdljivo zlato, ali ja kažem “bolje smrad, nego grad!” Tako dobivenim manjem razrjeđenim gnojivom zalijeva se zemlja ili više razrjeđenim šprica lišće. Jedino što me sad muči, ako biljke jedu juhu od kopriva, jesu li onda biljke biljožderi? Kanibali?
P.S. Vrtna obitelj dobila je i nove članove. Najnovije prinove su poriluk i cvjetače. Jedva čekam da mali karfioli pomole svoje (pametne) glavice.
